Livio Morosin

Livio Morosin istarski je kantautor, skladatelj i producent rođen 1963. godine u Puli, a odrastao u Vodnjanu.
Glazbenu karijeru započeo je osamdesetih godina u kultnoj istarskoj grupi Gustafi, nakon čega ostvaruje uspješnu samostalnu karijeru i suradnje s brojnim glazbenicima, među kojima se posebno ističu one s Alenom Vitasovićem, Dariom Marušićem, Radom Šerbedžijom, Anelidima, Ivanom Arnoldom i Valterom Milovanom Maerom.
U svom autorskom radu spaja etno, rock, jazz i mediteranske glazbene utjecaje, koristeći dijalekte čakavskog narječja i motive Istre, čime je dao značajan doprinos suvremenoj istarskoj glazbenoj sceni i kulturi.
Objavio je niz zapaženih albuma: Gušti su gušti, I Anelidi su bili crnci, Bura Tramuntana, Orihi, orihi, Tri naranče, Livio Morosin, Glas Istre, Motovun, Hereza, The Best of i najnoviji album Nebo zgor Pomera objavljen 2026. godine u suradnji s Ivanom Arnoldom. Album je nastao tijekom 2025. godine u sklopu Rezidencije „Pionirski dom“ Edija Cukerića, a donosi deset pjesama ljubavne, socijalne i društvene tematike inspirirane nebom i atmosferom Pomera.
Morosin je dobitnik više diskografskih nagrada Porin, među kojima se izdvaja ona za najbolji album etno glazbe Bura Tramuntana te za najbolju instrumentalnu izvedbu izvan klasične i jazz glazbe za skladbu „Autobus“ s albuma Motovun.
Skladao je i glazbu za filmove Moram spavat’, anđele i Anka, kao i za dokumentarni film o proslavljenom vaterpolskom treneru Ratku Rudiću redatelja Dejana Aćimović.
Livio Morosin danas živi i stvara u Pomeru.